Wednesday, November 14, 2007

Tropiko

Zarobi moć kapi kokosovog mleka
       na vrhu svog jezika...
Upregni zov timpana,
       nek utihne jeka!
Na vrelom pesku,
       u smiraj dana,
oseti šum talasa,
       što miluju ti stopala,
doživi fresku
       koju nižu u plićaku...
Dozvaće te slika
       negde iz daleka...

Nek palma zamaše
       otpozdrav glasu
što ga s kraja mora
       nosi kap u talasu...
Oživi tu poruku
       u nekom drugom svetu...
Pokušaj da shvatiš
       neko drugo vreme...
Prihvati tu ruku
       što ti se pruža!
K’o makovo seme
       doživi planetu...

Zažmuri... na usne prisloni more...
       u večnoj soli okusi med.
Oživi svitanje neke tuđe zore
       kad svetost mira dođe do vrhunca...
U pozdrav daljinama
       nekog drugog sveta
zarobi u beskraj kapi
       tihi poj gitare...
I kapi sa dlana
       duni, nek ispare,
na krilima vetra,
       u plamenu sunca...

3 comments:

Anonymous said...

Sve uhvaceno u trenutku stvaranja, zapamceno u krajicku secanja, sifre poznate, dekodirane, i sada klize niz krvotok polako.. Jedne noci na Jadranu..

Dejan Pejčić said...

Kada su reči potekle i slile se na papir da stvore ovu pesmu koja mi je jako draga, bila je, zapravo, zima... Bio sam u svom stanu... A, opet... istovremeno i na nekom dalekom moru...
Magija mašte... :)

Lunamorena said...

Niz se nastavlja.. Ne smem da otvorim vevericu.. ko zna sta cu tamo naci.. Zima.. a tako topline.. Ko me je terao da pokrecem kamenje...