Nigde nikog... Ja stojim sam...
Igram igru "žmurki" sa senkama...
stojim sam i dozivam,
a moj vapaj guta tama...
Stojim sam u tom bespuću,
lovim duhove i sene...
Čujem ih kako šapuću,
ali nigde nikog oko mene!
Ja još dozivam! Još vičem!
A ni traga od duhova...
I mentalni udarac bičem
tera me iz polja snova...
Ne vidim, al' osećam ih svuda!
U otpozdrav mašu meni...
Pokušaj je uzaludan,
dusi ostaće skriveni...
:: 28.01.2007.
4 comments:
E pa dobro je te si "osetio" da sam vec htela da te "prozovem" zbog NE-pisanja :)
Tu sam bre ja! Zar si sumnjao da se necu obradovati novoj pesmici?? :) he he he!
:)
nisam ni sumnjao ;)
nego, vise sam se posvetio "onom drugom" sajtu, mada ni njemu nisam dovoljno posvecen :)
inace, pesma nije nova :) :P
Cekam novu :) a do tada i ova ce biti i vise nego dobra :)
Увек ми је глупо да коментаришем нечије лирске радове јер се плашим погрешне интерпретације, али, најбитније је да ми је било лепо док сам читао твоје песме. Заиста.
Post a Comment