Nigde nikog... Ja stojim sam...
Igram igru "žmurki" sa senkama...
stojim sam i dozivam,
a moj vapaj guta tama...
Stojim sam u tom bespuću,
lovim duhove i sene...
Čujem ih kako šapuću,
ali nigde nikog oko mene!
Ja još dozivam! Još vičem!
A ni traga od duhova...
I mentalni udarac bičem
tera me iz polja snova...
Ne vidim, al' osećam ih svuda!
U otpozdrav mašu meni...
Pokušaj je uzaludan,
dusi ostaće skriveni...
:: 28.01.2007.