Zarobi moć kapi kokosovog mleka
na vrhu svog jezika...
Upregni zov timpana,
nek utihne jeka!
Na vrelom pesku,
u smiraj dana,
oseti šum talasa,
što miluju ti stopala,
doživi fresku
koju nižu u plićaku...
Dozvaće te slika
negde iz daleka...
Nek palma zamaše
otpozdrav glasu
što ga s kraja mora
nosi kap u talasu...
Oživi tu poruku
u nekom drugom svetu...
Pokušaj da shvatiš
neko drugo vreme...
Prihvati tu ruku
što ti se pruža!
K’o makovo seme
doživi planetu...
Zažmuri... na usne prisloni more...
u večnoj soli okusi med.
Oživi svitanje neke tuđe zore
kad svetost mira dođe do vrhunca...
U pozdrav daljinama
nekog drugog sveta
zarobi u beskraj kapi
tihi poj gitare...
I kapi sa dlana
duni, nek ispare,
na krilima vetra,
u plamenu sunca...
3 comments:
Sve uhvaceno u trenutku stvaranja, zapamceno u krajicku secanja, sifre poznate, dekodirane, i sada klize niz krvotok polako.. Jedne noci na Jadranu..
Kada su reči potekle i slile se na papir da stvore ovu pesmu koja mi je jako draga, bila je, zapravo, zima... Bio sam u svom stanu... A, opet... istovremeno i na nekom dalekom moru...
Magija mašte... :)
Niz se nastavlja.. Ne smem da otvorim vevericu.. ko zna sta cu tamo naci.. Zima.. a tako topline.. Ko me je terao da pokrecem kamenje...
Post a Comment